Kako se ispravno pišu "latinski" nazivi vrsta

U hrvatskom pravopisu postoje pravila kako se pišu znanstvena imena vrsta.

Dvojno nazivlje je kao službenu metodu imenovanja vrsta uveo istraživač i znanstvenik Linnaeus (Carl Linné, 1707-1778).

U biologiji se vrste živih bića imenuju dvojnim nazivljem (binarnom nomenklaturom). To znači da svaku pojedinu vrstu označavaju dvije riječi od kojih je prva ime roda, a druga riječ je vrsni atribut. Na primjer vrste Mullus barbatus, trlja blatarica i Mullus surmuletus, trlja kamenjarka, pripadaju istom rodu (Mullus).

Znanstveni ("latinski") naziv vrste se uvijek u tekstu piše kurzivom, odnosno "kosim slovima".

Prvi izraz (ime roda, rodno ime) se prema pravopisu i međunarodnom dogovoru uvijek piše velikim, dok se vrsni atribut uvijek piše malim početnim slovom, na primjer: Thunnus thynnus.

Ako se u tekstu navode hrvatsko ime vrste i znanstveno ime, onda se znanstveno ime stavlja u zagradu, kao na primjer: plavoperajna tuna (Thunnus thynnus).

Ako se isti znanstveni naziv ponavlja u tekstu više puta, onda se samo prvi put piše cijeli naziv, a nakon toga se znanstveno ime vrste skraćuje, tako što se umjesto imena roda piše samo početno slovo s točkom; npr. Thunnus thynnus će biti T. thynnus.

Kratica "sp." se koristi kada nije poznato pravo znanstveno ime. Na primjer, ako niste sigurni o kojoj se vrsti cipla radi, možete napisati Mugil sp.

Nekoliko vrsta pripada istom rodu, nekoliko rodova istoj porodici, nekoliko porodica istom redu, razredu, koljenu.. Sve ove sistematske kategorije koje su "iznad" roda se NIKADA ne pišu u kurzivu.

To znači, pišemo cipal glavaš (Mugil cephalus), pripada rodu Mullus, porodici Mugilidae, redu Mugiliformes itd.

Češto umjesto znanstveni naziv kažemo "latinski naziv", ali mnoga imena vrsta nisu izvedena iz latinskih, nego iz grčkih riječi i osobnih imena. Tako je na primjer vrsta meduze Mawia benovici nazvana po dr. sc. Adamu Benoviću, hrvatskom znanstveniku, a vrsta jadranskog glavoča Zebrus pallaoroi po ihtiologu Arminu Pallaoru.